Ili...
ISO i ja
20.28
h.
Da
li ću, uopšte, umeti i moći da sročim večeras sve ove haotične misli koji mi
glavom kolaju? Bezbroj
pitanja na koje nema odgovora!
O
kurvama, izgubljenoj generaciji, Selimoviću ili, sa knjigama dočekivanim,
zorama?! O detinjstvu, lepoti, nekim dragim ljudima ili nezapamćenim bolima?!
Ili...
O
pravim razlozima i porivima koji su naveli moje kolege na taj odlučan potez
zvani „štrajk“ u Fondu PIO. (Ovu
skraćenicu već tako lako, po refleksu, kucam, da posle svega (ne znam čega?),
’ladno mogu za sekretaricu ili daktilografa da me uzmu.)
Ako
do tada „živa reč“ medju ljudima, kolegama i saradnicima, uopšte bude
postojala?
Jer
kako je sa uvodjenjem ovih famoznih, ISO standarda u našem Fondu krenulo, za
koju godinu niko više ni sa kim neće ni razgovarati?! Samo
ćemo se mejlovima sa gotovim, polu-popunjenim obrascima pravljenim za retarde
koji samo znaju da u „kućice“ za to predvidjene, svoje ime, prezime, poneki
datum i krstiće u poljima sa kojima se slažu, popune!